Reosiguranje
Reosiguranje je prijenos ili cediranje rizika sa osiguratelja na jednog ili više reosiguratelja u svrhu kvalitetnog i održivog upravljanja rizicima za što osiguratelj plaća premiju Reosiguratelju.
Osiguratelj može prenijeti dio rizika ili cijeli rizik na jednog ili više Reosiguratelja za što plaća premiju osiguranja. Ugovorom između Osiguratelja i Reosiguratelja se određuje koji dio rizika će se prenijeti u reosiguranje, za koji će Reosiguratelj platiti naknadu štete osiguratelju u slučaju štete, i pod kojim uvjetima.
Dvije osnovne metode reosiguranja su fakultativno ili pojedinačno reosiguranje te obligatorni ugovori (treaty).
Fakultativno reosiguranje ugovara se zasebno za svaki rizik, a uobičajeno ga ugovaraju Osiguratelji za pojedinačne rizike koji nisu pokriveni ili su nedovoljno pokriveni obligatornim (treaty) ugovorima, za svote osiguranja koje prelaze financijske limite obligatornih (treaty) ugovora te za specifične rizike. Troškovi fakultativnog reosiguranja su u pravilu viši zbog pojedinačne procjene i preuzimanja svakog rizika, iako upravo zbog pojedinačne, a time i bolje procjene svakog rizika, Reosiguratelj u pravilu može preciznije odrediti premiju ovisno o izloženosti i vrsti rizika koji preuzima.
Treaty ili obligatorni ugovor podrazumijeva dogovor između Osiguratelja i Reosiguratelja o prijenosu dijela rizika svih ugovoreni i izdanih polica osiguranja kroz godinu, a koje su pokrivene takvim ugovorom, sa Osiguratelja na Reosiguratelja. Treaty ugovor može biti obvezujući za Reosiguratelja koji tada mora prihvatiti dogovorene vrste i obujam rizika u reosiguranje, zbog čega se ovakvi ugovori zovu „obligatorni“. Osim navedenoga, postoji i kombinacija fakultativno-obligatornog ugovora o reosiguranju u kojem Reosiguratelj ima opciju prihvatiti ili ne prihvatiti određeni ugovor o osiguranu u reosiguranje.
Također, treaty ugovori se dijele na dvije vrste, proporcijonale i neproporcionalne (proportional and non-proportional). Kod proporcionalnih treaty ugovora, dio rizika koji se preuzima u reosiguranje definira se zasebno za svaki ugovor o osiguranju, dok je kod neproporcionalnih treaty ugovora obveza Reosiguratelja definirana visinom ukupnih potraživanja po svima ugovorima o osiguranju u godini.
- Odgovornosti članova uprava, nadzornih odbora i direktora (Directors and Officers)
- Odgovornosti javnih službenika (Public Officials)
- Profesionalne odgovornosti za arhitekte i inženjere, liječnike, odvjetnike i ostale djelatnosti (Professional Indemnity)
- Odgovornosti iz uporabe proizvoda (Product Liability) s paletom proširenih pokrića (Extended Product Liability, Recall)
- Osiguranja robe u prijevozu i pomorska te osiguranja avijacije za velike rizike (Marine)
- Osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja za specifične i visoke rizike kao na primjer za sportaše, pripadnike vojske, policije i drugi (Accident Insurance)
- Osiguranje rizika terorizma, nemira i rata (Terrorism and War Risks)
- Osiguranje potraživanja, inozemnog i tuzemnog (Credit Bond)
- Osiguranje jamstava i garancija (Performance Bond)
- Imovinske rizike od osiguranja izgradnje i montaže, obnovljivih izvora energije kao i standardne imovinske rizike (Property Damages).